Jedan od najvećih problema u duhovnosti i Radu jeste to što čovjek ne zna zašto se nalazi u tome, u duhovnosti ili Radu ili religiji. On ima izgovore, naravno, ali nema znanje.

Imati izgovor i „znati“ svoj izgovor ili opravdanje ili objašnjenje ne znači ZNATI.

Često su ti izgovori ili objašnjenja u stvari nešto u ovom smislu: „da ostvari svoje potencijale“; „da bude zaštićen“; „da spozna sebe“; „da bude u skladu sa božanskom prirodom“ (iako nema pojma što to znači); „da bude svjestan/budan“; „da postane gospodar“; i slično. Prosječnom umu ovo su odlična pojašnjenja i ujedno i ciljevi o kojima, naravno, nema blage veze. I ti ciljevi su izgovor, opravdanje, pojašnjavanje, stvaranje smisla u strahu od besmisla. Čak i ako želi da se suoči sa tim besmislom on to nije u stanju jer se teži suočiti kroz neki podsvjesni ili nesvjesni ili podsvjesno motiviran smisao. On zauzima stranu i prije no što je provjerio postoji li ta strana.

Postavlja se pitanje: Zašto smo u Radu ili duhovnosti ili religiji (uzmimo to sve zajedno)?

Jasno da bismo ostvarili svoj cilj. Koji god da je to cilj. I pod tim većina misli da napokon zna, da je svjesna svog cilja. Također, jedan od ciljeva je bjekstvo iz zatvora, iako većina ni ne shvaća ideju zatvora i osim kroz koncept ili pretpostavku nisu ni svjesni o čemu se radi. Jer kada pitamo šta to znači dobivamo jako maglovite odgovore, nejasnoću, zbunjenost, itd.

Jeste li se ikad, iskreno, zapitali zašto pratite, slijedite, učite, pokušavate biti, duhovni ili raditi na sebi?
I koji je odgovor?
Jeste li ispitali taj odgovor? Pitali se je li to vaš odgovor ili je pokupljen iz spiritualne močvare, mješavine svega i svačega pod izgovorom „duhovnost“?
Kako znate da je to vaš odgovor?

Ista pitanja možete da se pitate i u vezi cilja.

Jedan od zakona, jedan od 192 zakona koja vladaju čovjekom, je i zakon identifikacije. Drugi zakon je zakon neznanja. Treći zakon je zakon postojanja negativnih misli i emocija, neki četvrti zakon je zakon postojanja pozitivnih misli i emocija, itd. Svi ti zakoni su dio kozmičkih zakona, kao recimo zakon gravitacije, kruženja, izmjene daha (disanja), bioloških zakona, fizičkih zakona, duhovnih zakona (da i ti zakoni postoje), itd. Kada se govori o Zatvoru govori se o Zakonima.

Mnogi će reći da žele biti svjesni. Pitanje je zašto?

Ako ne znate zašto želite biti svjesni, pod uvjetom da znate što je to svjesnost (ne ono o čemu svi govore), ne možete ni biti svjesni. Jer zakon kaže da vi ne možete biti svjesni u svom običnom, svakodnevnom, ljudskom iskustvu, tj. on kaže da je čovjek nesvjestan ili ti u neznanju. Ako ne znate zašto želite biti svjesni kako ćete steći energiju da biste bili svjesni?
Ako kažete da želite da budete gospodar sebe, morate znati da postoji zakon koji kaže da vi, takvi kakvi jeste, ne možete biti gospodar sebe, i kontrolirani ste. Zato i želimo da stvari držimo pod kontrolom, a kasnije ta kontrola „evoluira“, bez stvarnog temelja, i mi odjednom želimo biti „gospodari sebe“. Želja za kontrolom je praktični podsvjesni uvid da smo kontrolirani, da nemamo kontrolu i da se sve odvija bez naše kontrole a time smo i mi sami, kao psihologija, tijelo, biologija, kontrolirani. Ta nemoć kontrole sobom vuče suprotnost, tj. želju da imamo kontrolu nad sobom i nad okolinom. Nemoć da imamo kontrolu nad sobom vuče posljedicu u vidu želje da kontroliramo druge. U jednom trenutku uviđamo da je nedostatak kontrole sebe najveći problem, ali kontrola je negativna, izraz negativnog dijela naših umova, i time ne možemo željeti da budemo kontrolori i pojavljuje se ideja „gospodara“ što je u stvarnosti samo zamaskirana želja kontrole, jer ličnost ne može biti gospodar kao što ne može da kontrolira, itd.
Biti gospodar znači pobjeći od zakona koji kaže da je organski život, a time i čovjek, kontrolirani, njime se kontrolira, upravlja, drži ga se u snu. Ako ovo shvaćate onda shvaćate šta znači postati gospodar, i da to nije nimalo jeftino, kako to duhovnjaci zamišljaju – ono dovoljno je izabrati „pravog boga“, kleknuti pred „pravim likom“, ponavljati i pojati mantru „izbavljenja“ i slične nebuloze duhovne scene.
Jedan od zakona je i zakon vječnog vraćanja/kruženja. I od njega nije tako lako pobjeći jer da bi se od njega pobjeglo moramo neutralizirati mnoštvo drugih zakona, kao recimo zakon identifikacije i zakon neznanja – ili zakon nedostatka spoznaje sebe. Također moramo neutralizirati i zakon mnoštva „ja“ ili refleksije kozmičkih zakona unutar psihologije čovjeka; u pozitivnom aspektu to je zakon kreiranja i umnožavanja, itd. Također postoje zakoni od kojih ne možemo pobjeći, ali i oni koji su nam pomoć. Recimo, zakon koji nam omogućava pomoć jeste Zakon Izuzetka koji se nalazi između, recimo to tako, zakona slučaja, zakona sudbine, zakona volje. On je među-zakon koji omogućava prelazak sa zakona slučaja pod zakon karme ili pod zakon sudbine, itd. Bez njega ne bi mogli da prijeđemo sa jednog zakona na drugi.

„Ja želim da se probudim ili budem budan“ – to je pod Zakonom Sna u univerzumu.

Sva bića u univerzumu i njegovoj manifestaciji su pod zakonom Sna. Jer da bića nisu pod zakonom sna vidjeli bi o čemu se radi. Taj zakon je jedan od najjačih zakona na mjestu gdje se mi nalazimo i u suradnji je sa zakonom identifikacije i zakonom neznanja, koji su u suradnji sa nizom drugih zakona.
Mnoštvo „ja“ se ne može probuditi. Nesvjesnost/Neznanje se ne može probuditi koju god mantru da radi ili pred bilo čim da kleči. Svijest koja je pod zakonom identifikacije se ne može probuditi. Svijest kojom vladaju negativne/pozitivne emocije ne može da se probudi. Svijest kojom vladaju koncepti, konsenzusi, mišljenja, uvjerenja, vjerovanja, itd., ne može da se probudi.
Time „biti svjestan“ a ne znati što to znači je još jedan san u nizu snova. Zato i kažem da je svjesnost privilegija pojedinaca, ali ne i mase.

Može li svjesnost, ako je istinski svjesna i zna što to znači, biti pod identifikacijom, mnoštvom „ja“, konceptima, konsenzusima, vjerovanjima, negativnim/pozitivnim emocijama/značajima?
Može li svjesnost vjerovati, imati vjerovanje?
U čemu je razlika između Vjere i Vjerovanja?
Može li svjesnost biti pod zakonom neznanja? Itd.

Ako kažemo da „želimo biti svjesni“ zašto to želimo? Šta je to što svjesnost nosi sa sobom kao prirodno svojstvo u odnosu na zakone i koje zakone?
Uostalom, jedno još bitnije pitanje, možete li biti svjesni i koliko dugo možete biti svjesni? Možete li biti odvojeni – zakon identifikacije – bez svjesnosti i koliko to dugo možete biti odvojeni, ne-identificirani? Možete li biti odvojeni ili ne-identificirani ili ne-vezani (kako to Budisti kažu) bez Svjesnosti i Zakona Izuzetka? Kako da padnemo pod Zakon Izuzetka i šta to, naposlijetku, znači?
Može li ličnost i mehaničnost prihvatiti, ili prisvojiti, ono što joj je potrebno kako bi bila pod Zakonom Izuzetka? Ako ne može, šta je to u nama što to može i kako da to učini?

I mogao bih tako u nedogled. Sve što kažete mogu dokazati suprotno, tj. da nije tako kako kažete.
Otuda, ako nešto vlada sa 7,5 milijardi ljudi, zašto mislite da ste vi izuzetak? Je li mišljenje da ste izuzetak još jedan zakon koji vlada čovjekom?
Misliti da ste izuzetak znači da kada ste poduzeli neku akciju i niste uspjeli u njoj mislite da je to slučajno, ili je zbog nečeg „višeg“ uspjeh bio izuzet. Ili ako su svi drugi u snu mi mislimo da smo izuzeti tog zakona. Ili ako svi reagiraju i ne postoje stvarno osim kao reaktivni aparat mi mislimo da smo mi, eto zato što smo mi, izuzeti tog pravila.

Znači, veoma jednostavno pitanje.

Zašto ste vi tu gdje ste?
U smislu, zašto ste vi tu u duhovnosti, religiji, Radu?

I jasno, odgovori koje dajete svima i svačemu, nisu odgovori. Inače niste shvatili ovo što sam napisao.
I zašto BAŠ VI očekujte da ćete moći da se izvučete iz ovog nesvjesnog svijeta?

Zanimljiva pitanja, ako želite da se razbudite.
Uživajte.. i ne prihvaćate nesvjesne ili svakodnevne odgovore jer su vam oni nametnuti upravo da ne dođete do pravih odgovora. Svi duhovni spisi, učitelji, majstori, sve prosvjetljenje dušice su vam prepreka u ovom pitanju, a time i ja.
Bhaerava