Ogoli se!

Kategorije
Svi članci

– Kad kažeš da je cilj duhovne potrage ogoljenje na što točno misliš? – Upitao sam je to pitanje nakon par dana druženja.
– Kad dođeš u striptiz bar, očekuješ li da striptizeta navlači ili svlači odjeću sa sebe?
– Jasan je odgovor. Da svuče odjeću.
– Ogoli se, drugim riječima.
– Da, baš to.
– Zašto?
– Čuj zašto? Jasno je zašto. Želim da vidim ono što odjeća skriva, što zamišljam i znam da je ispod ali ne znam kakvo je baš na toj ženi. Želim da vidim njeno tijelo.
– Odjeća skriva tijelo za kojim žudiš i tvoja žudnja želi da vidi ono što već znaš da ćeš vidjeti, ali koliko god vidio nije ti dosta.
– Da. To.
– Isto je u ovom. Preko sebe imaš odjeću koju nazivaš svojom osobnošću, svojim tijelom, svojom slikom o sebi, koju mijenjaš u skladu sa predstavom koju igraš, ulogom koji odigravaš i maskama koje nosiš. Duhovnost želi da poboljša svoju masku, svoju odjeću, da poboljša ulogu koju igra i da to bude prihvatljivija, duhovnija uloga. Duhovnost misli da joj nešto fali, tj. da onom koji imitira duhovnost nešto fali. Svi znamo što on želi. Prihvaćanje, savršenstvo, uspjeh, sreću, bolju prodaju na tržištu tijela, strasti, duhovnosti, religioznosti. Ne želi istinu, jer da želi svaki od njih, od tih duhovnih ili religioznih ljudi, pogledalo bi u sebe i našao istinu. Istina koju ponekad susretnu ne izgleda primamljivo, znaju da neće biti prihvaćena, ali ni ne znaju da se nalaze u okruženju istih takvih kao i oni koji također glume i igraju uloge, mijenjajući odore, imena, spiritualne kvalitete kojima se kite. Duhovnost nije kićenje novim duhovnim kvalitetama na postojeću laž koja jeste. Već skidanje odjeće i laži i lažnih kvaliteta. Skini se. Ogoli se. Pogledaj istinu koja si. To si ti. Nemaš ništa drugo doli to. I čim god da to okitiš na kraju ćeš morati skinuti. I to svi znaju ali ne znaju kada će kraj, pa se trude nakititi svim i svačim da bi bilo što bolje pripremljeni za kraj. A kraj, dragi moj, skida do kože, do kosti sve laži s kojima si se nakitio. Ali tada je kasno. I tada znaš da je kasno. I više ništa ne možeš učiniti povodom toga. To je problem. Neki se i prije sjete toga. Možda imaju neko iskustvo blizu smrti, možda osjećaju kako ona dolazi i shvate da su se nakitili ali od silnog nakita na sebi ne mogu stići da ga svuku, da se od-kite. I smrt ih se dočepa. I tada, sve iz početka.
– Novo rađanje?
– Rijetko. Doći ćemo do toga. Polako. Ali, isto tako znamo da ako duhovan čovjek skine sve s čim se okitio neće ostati ništa ugodno, ništa prihvaćeno, ostat će jad i bijeda, očaj i depresija. Jer ništa drugo ni ne može ostati. Trebaš znati da samo kada si svjestan svoje ružnoće ispod tada želiš da se okitiš. Kićenje jasno ukazuje šta je ispod svog nakita kojeg nosite. I ružna žena biti će ljepotica kada se okiti i našminka. Ružan muškarac bit će ljepotan ako se okiti odjećom i imetkom. Svaka će ga poželjeti. I zato se kitite i šminkate, mijenjate maske i mislite da će vam duhovnost dati nešto što će vas učiniti lijepim, prihvatljivim, primijećenim, uspješnim, voljenim. Što najgore, to se i može desiti u svijetu laži gdje svi lažu, ali duboko u sebi ostat ćeš isti ili čak i u gorem stanju nego prije.

Print Friendly, PDF & Email

Share this post

Skip to content