Ljudi se obično osjećaju zarobljeni životom, zarobljeni univerzumom jer pretpostavljaju da se zapravo nalaze u univerzumu, pa ih on može zdrobiti kao bubu. To nije istina. Vi niste u univerzumu; univerzum je u vama.
Ovo je tipična orijentacija: moja svjesnost je u mom tijelu (ponajviše u mojoj glavi); moje tijelo je u ovoj sobi; ova soba je u prostoru koji je okružuje, u samom univerzumu. Ovo je istina sa stanovišta ličnosti, ali krajnje pogrešno sa stanovišta Sopstva.
Ako ostajem kao Svjedok, kao Ja bez forme, postaje očigledno da, upravo sada, ja nisam u svom tijelu, moje tijelo je UNUTAR moje svjesnosti. Ja sam svjestan svog tijela, stoga nisam moje tijelo. Ja sam čisti Svjedok u kome se moje tijelo sada pojavljuje. Ja nisam u svom tijelu, moje tijelo je u mojoj svijesti. Stoga budite Svijest.
Ako ostajem kao Svjedok, kao Ja bez forme, postaje očigledno da, upravo sada, ja nisam u ovoj kući, ova kuća je UNUTAR moje svjesnosti. Ja sam čisti Svjedok u kome se ova kuća sada pojavljuje. Ja nisam u ovoj kući, ova kuća je u mojoj svijesti. Stoga budite Svijest.
Ako pogledam izvan kuće, na okolinu koja je okružuje – možda na prostranstvo zemlje, veliki komad neba, druge kuće, puteve i automobile – ako pogledam, ukratko, na univerzum ispred sebe – i ako ostajem kao Svjedok, kao Ja bez forme, postaje očigledno da, upravo sada, ja nisam u univerzumu, univerzum je UNUTAR moje svijesti. Ja sam čisti Svjedok u kome se ovaj univerzum sada pojavljuje. Ja nisam univerzum, univerzum je u mojoj svijesti. Stoga budite Svijest.
Istina je da je fizička materija vašeg tijela unutar materije kuće, i da je materija kuće unutar materije univerzuma. Ali vi niste samo materija ili fizičko. Vi ste također Svijest kao takva, u kojoj je materija samo vanjska koža. Ličnost zauzima stanovište materije i stoga je neprestano zarobljena materijom – zarobljena i mučena fizikom boli. Ali bol se, također, pojavljuje u vašoj svijesti i možete, ili biti u boli ili pronaći bol u sebi, tako da okružujete bol, veći ste od boli, nadilazite (transcendirate) bol, dok ostajete u ogromnom prostranstvu čiste Praznine koja duboko i istinski vi jeste.
Dakle, što vidim? Ako se sažmem (kontrahujem) u ličnost, čini se da sam ograničen tijelom, koje je ograničeno kućom, koja je ograničena širokim univerzumom koji je okružuje. Ali ako ostajem kao Svjedok – ogromna, otvorena, prazna svijest – postaje očigledno da ja nisam u tijelu, tijelo je u meni; ja nisam u ovoj kući, kuća je u meni; ja nisam u univerzumu, univerzum je u meni. Svi oni se pojavljuju u ogromnom, otvorenom, praznom, čistom, blistavom Prostoru prapočetne (iskonske) Svijesti, upravo sada i upravo sada i za sva vremena upravo sada.
Stoga budite Svijest.
– Ken Wilber