Jedan čovjek me pitao „kako da zna da je postao zreo da se probudi, tj. kako da netko zna da je spreman da krene u proces buđenja?“

Prvo sam se nasmijao na to. A onda shvatio da on stvarno ne zna i da ne pita samo zbog radoznalosti. Obećao sam da ću javno da mu odgovorim.
U momentu kada prepoznaš lažnost svega. U momentu kada prepoznaš da nitko i ništa ne govori o Istini, istinitosti bilo čega. I da svi govore samo o svom afinitetu, uvjetovanju koje su opravdali duhovnim teorijama i tako se zabetonirali u mjestu na kojem se nalaze. U momentu kada prepoznaš da imamo stotine tisuća ili čak i milione tragalaca, vjernika, sljedbenika, imaginarnih učenika ali da imamo samo nekolicinu koja je stvarno probuđena i da nitko, ali baš nitko na bilo kojoj sceni NEMA BLAGE VEZE šta trabunja. Ali još je bitniji moment u kojem prepoznaješ da ti nikada nisi tražio istinu, već samo prilagođenu laž. Način kako da se zaštitiš, obložiš „istinama“, glumiš učenika i tragatelja, nadogradiš ili možda i promijeniš neki hardver u sebi, ali ne i stvarno da saznaš šta je Istina. Jesi li stvaran, jesu li drugi stvarni? Postojiš li ti uopće?
Trenutak kada shvatiš da imamo tisuće verzija istine, puteva, načina, i da svi govore da je istina jedna ali je puno puteva do nje, no da nitko od njih ne zna Istinu. Da su to samo glasnogovornici – vikari sa zvona crkava i ništa više. Kada shvatiš da ti puca pertla za Budom, Isusom, Krišnom, ili nekim poznatim probuđenim likom jer ti i dalje ne znaš istinu o sebi.

TI NE ZNAŠ ISTINU O SEBI.

Jasno je da ćeš morati upotrijebiti nešto s čim ćeš doći do te istine, ali to što ćeš upotrijebiti u tom trenutku jeste nešto sasvim prosto, jednostavno, izvan sve duhovne pompe na duhovnom i religioznom tržištu, a samo budali nije jasno da je skoro sve duhovno i religiozno tržište, biznis i ništa više.
Kada zatjeraš sve „duhovne istine“ u rupu koja ne vidi sunca i shvatiš da je to sve tarlahanje praznih glava koje žele biti mudre i „prosvjetljenje“, ali to nisu jer su obični imitatori. Kada se u tebi probudi vulkan koji samo što nije eruptirao i uništio sve što si čuo, što su ti rekli, odjebao sve i počeo tražiti istinu o sebi.
Kad ti se više „jebe“ za istinama probuđenih, nemaš želudca da ponavljaš njihove riječi dostignuća, kada si spreman i ono što si godinama čuvao kao najsvetije da odjebeš i prosto kreneš tražiti istinu o sebi. Šta je to „ja“? Je li ovo istina ili je zabluda? Jesam li ja kao „ja“ zabluda ili istina? Imam li išta u sebi što je stvarno moje, što sam stvarno ja? Itd.
Ma živo me zabole što je Nisargadatta rekao, što Aurobindo trabunja, što Gurđijev zamišlja, što Buda sjedi pod drvetom i zrači prazninom, kada ja o tome ništa ne znam. Taj trenutak. To je trenutak kada počinje odumiranje.

Jer stvarno učenje je odumiranje.

Ne, ne želiš da budeš vegetarijanac, vegan, sirovojedac, meditant, zen ćelavi lik, opasni lijevi tantrik, joga-fakir koji dubi na glavi i šeta na trepavicama, devoti koji zamišlja boga i devociju prema njemu, vjernik jer ne znaš pa glumiš znalca, da dašćeš pranajame, izgovaraš mantre kao papiga, itd. Kada vidiš da je sve to laž, održavanje laži i širenje laži dalje. U tom trenutku budi se stvarni tragalac, da tako kažem.
Osnovne upute. To je sve. Upute drevnije od ove planete. Par njih. I brdo hrabrosti da zagrebeš tamo gdje nijedan prije tebe nije zagrebao. Upravo, to su napravili i oni koji su stvarno probuđeni. Buda nije šljivio nijedno učenje, Isus nije poštovao nikakve religije i vjerovanja jer je vidio da je sve to laž, Krišna je sve odjebao, Nisargadatta se nije priklonio nijednoj tradiciji, Aurobindo je odjebao cijelu duhovnu, kako on kaže, „staru“ tradiciju (yogu). To njihovi sljedbenici, učenici, vjernici nemaju. I ti to moraš napraviti ako želiš da spoznaš šta je Istina.
Osnovne upute. Ništa više.
Ne mogu ništa reći o upornosti, o trpljenju, patnji, bolu, nivoima i slično jer sve je to glupost. Ako si stvarno na prvom pragu, ako si stvarno zakoračio tada je sve to beskorisno. To je samo glađenje „po jajima“ nekom duhovnom liku i egu kako bi on imao s čim da se identificira i nikad ne dođe do istine. To je kao da si shvatio da si u zatvoru i sve teorije zatvorenika, sve njihove divne priče o slobodi zatjeraš u onu rupu koju sam malo prije spomenuo i uzmeš lopatu i prokopaš si put izvan zatvora. Svi oni samo sanjaju o slobodi kako bi si dali vrijednost u zatvoru. Ili ti je pun klinac tvog ropstva ili nije. I to je to.
Živo te zabole za riječima o Istini, teorijama o Istini, o divnim definicijama Istine, o meni, o drugim likovima koji igraju ulogu majstora, ma jebe ti se za tim.

Kada shvatiš da JE TVOJE PROKLETO DUPE U PITANJU. Ti i Istina i NITKO VIŠE.

Kakvo trpljenje, kakvo trenje, kakvi napori, voljne vježbe, mantre, meditacije po par sati, lizanje dupeta majstoru, ove ili one vrline, itd. Samo istina i istina po svaku cijenu. Čak i cijenu da umreš u tom trenutku kada je spoznaš ili čak na prvom koraku koji učiniš. To ti treba. A ako to imaš, Istina će te potražiti. Ne trebaš ti nju tražiti.
Mogu ti reći štošta o Istini, načinu, Radu, ali je beskorisno ako si spreman za ovaj korak. Nađi Istinu pod svaku cijenu. U toj potrazi ubij sve Bude, Isuse, Krišne, Bhaerave, Nisargadatte, i slične i „ubij“ sve što ti stane na put unutar tebe. Uništi sve, jer Istina se ne cjenjka. Sve je prolazno, kao i ti, osim Istine. Ona nije prolazna.
Pronađi jesi li rođen? I dokaži da imaš iskustvo rođenja? Pronađi što je to što živi kao ti? Što je to što se naziva imenom koje nosiš i rado o sebi govori kao „ja“. Istraži istinitost svake misli, emocije, procesa, ideje, koncepta, uvjerenja, stava, vjerovanja. Svemu poreci stvarnost. Jer ništa od toga nije istina.  A onda poreci stvarnost i sebi, jer ni ti nisi istina. Znaš da Istinu ne možeš poreći. Upotrijebi par osnovnih uputa koje su potrebne i zakorači. Pa gdje te to dovede. Nema osiguranja. Nema garantnog listića. Ako to tražiš nisi nimalo drugačiji od svih ostalih koji glume vjeru i duhovnost. I zabole te šta oni govore. Da znaju ne bi to govorili. Neka te se odreknu. Neka bace anatemu na tebe. Zabole te za njihovim snom.

SVE ispitaj čak i onog KOJI ISPITUJE.

Ne glumi ispitivanje. Ne glumi duhovnost. Ne glumi sebe. Ispitaj to. A kada tvoje ispitivanje dokaže određenu istinitost ili lažnost nečega, odbaci to ali tako da se više ne vraćaš na to. Vidio si neistinu, laž, imaginaciju, fantaziju i shvatio da nije istinita, da je lažna. Ureži to u sebe. I više se ne vraćaj na to.
Na kraju, želiš li istinu ili želiš da produžiš svoje kronično koprcanje unutar duhovne, religiozne ili svjetovne laži? Svi spavaju. Svi lažu. Nitko ne zna istinu i time ne možeš da njihove savjete uzmeš za stvarno, kao autentične savjete. Samo ti možeš naći Istinu za sebe. A kada je nađeš, tada ćeš odlučiti šta ćeš sa njom. Podijeliti je, sakriti je, šutjeti, razglasiti, postati biznismen, lokalni guru ili majstor, poljoprivrednik, makro, profesionalni kiropraktičar sa osovinom od FAP-a ili nešto drugo. Možda ćeš poslije toga potražiti partnera, stvoriti djecu, naći pristojne ljubavnice, otvoriti striptiz bar, sasvim je nebitno, ali znat ćeš Istinu. I to je to.
Malo duži odgovor, malo sam sentimentalan, sorry. Da pustim koju suzicu.
I pazi da se ne zapetljaš u duhovnost i duhovne „istine“. Lako se zezneš, lako se prilijepe na onog koji iskreno traži, jer su opojne. Budi kao stražar na opasnoj litici koji očekuje brojnog neprijatelja. Jer on ide ka tebi. Ne smiju te uhvatiti na spavanju. Tada nema opasnosti.
Opise probuđenih zatjeraj u gore spomenutu rupu. Šta je to i kakav je to onaj koji zna istinu nije nigdje izrečeno, osim nekih naznaka. Sve su to laži onih koji nisu probuđeni. Znači, zaboravi na to. I da, ne imitiraj probuđenog, ako nekim slučajem naletiš na nekog.

NIKAKO NE IMITIRAJ. Odjebi imitaciju. Do sada si sve imitirao i gdje te to dovelo?

Zajebi opise istine, koliko god istinito zvučali. Oni nisu istina. Osnovni opis o Istini, i to je to. U smislu pomoći da lakše shvatiš šta NIJE ISTINA, ne šta je Istina. Svaki dah, svaki trenutak, treba biti potraga za Istinom ili registracija neistine. Ne propuštaj trenutke. Nema svetog trenutka, nema svete stvari, nema tog partnera (u tvom slučaju žene) koja je izuzeta ovog pravila. Nema mame, nema tate, brata ili sestre. Samo ISTINA. Neka te se odreknu. I to je ok. Nema Boga kojeg ćeš staviti u izuzetak. Odjebi i bogove. Ako ga na kraju pronađeš, OK, ali pretpostavka će te uništiti, spriječiti da spoznaš sam za sebe. Možda ćeš na kraju morati ubiti i samog Boga kojeg si stvorio, zamislio, kojeg su ti nametnuli. Tko zna. Ja sam morao.

Toliko. Imam svašta za reći, ali je beskorisno. Ili razumiješ ili ne razumiješ. Rekao bih „sretno“, ali to je laž. To nema veze sa „srećom“. Ili je Istina odlučila da se probudi od tebe ili nije. Vidjet ćemo.

Uživaj u otkriću Istine.
Bhaerava